Tadž nije arhitektonsko delo kao što je slučaj sa drugim građevinama, već strast ljubavi jednog vladara iskovana u živom kamenu
Tadž Mahal je jedna od najpoznatijih građevina sveta kako zbog njene autentične lepote, tako i zbog bajkovite ljubavne priče koja stoji u pozadini ovog vrhunskog arhitektonskog dela. Nalazi se u blizini grada Agre, na južnoj obali reke Jamune. Da bi se Tadž Mahal konačno uzdigao 1654, bilo je potrebno 22 godine aktivne izgradnje, preko 22 hiljade radnika i žrtva jedne žene.
Simbol večne ljubavi
Prema legendi, mladi princ Huram (kako se tada zvao Šah Džahan) prvi put je ugledao Ardžumand Banu Begum na bazaru kako prodaje svilu i istog trenutka se u nju zaljubio. Nakon pet godina, dvoje mladih se venčalo, a Ardžumand je od supruga dobila novo ime - Mumtaz Mahal, ili u prevodu "ukras palate". Uskoro i princ Huram postaje mogulski car i otpočinje vladavinu koja će postati upamćena kao zlatno doba Indije. Popularnosti šaha je dodatno doprinela njegova ljupka supruga, koju je, zbog njenog skromnog porekla, narod obožavao.
Nažalost, bajka Šaha Džahana i Mumtaz Mahale nije dobila srećan kraj. Nakon 18 godina zajedničkog života, Mumtaz je umrla na porođaju, rađajući šahovo četrnaesto dete. Pre nego što je umrla je na rukama svog vernog supruga, Mumtaz je zarekla Šaha da joj ispuni četiri želje: da se nikada više ne ženi, da čuva njihovu decu, da posećuje njen grob na svaku godišnjicu i da sagradi spomenik koji će postati simbol njihove ljubavi.
Život nesrećne žene se ugasio, ali rođena je legenda o večitoj ljubavi i još jedno čudo sveta - Tadž Mahal.