U prethodnom blogu, "Putovanje kroz crtane filmove 1. deo", govorili smo o crtanim filmovima koji su kultni, a po prvi put su ekranizovani pre 20, pa čak i 30 godina. Danas nastavljamo naše magično putovanje kroz crtaće koji su obeležili 21. vek.
6. U potrazi za Nemom (Finding Nemo) - 2003.
Junaci ovog filma žive u Velikom koralnom grebenu koji je svetsko čudo prirode i najveći sistem koralnih grebena na svetu. Sastoji se od oko 3000 pojedinačnih grebena i vidi čak iz svemira. Greben je naravno stvaran, a nalazi se u Koralnom moru, nedaleko od obale Kvinslenda u Australiji. Dom je mnogim ugroženim i endemskim vrstama, zbog čega se često naziva i najvećim živim organizmom na planeti.
Nažalost, usled zagađenja, globalnog zagrevanja i prekomernog ribolova, poslednjih decenija je jako ugrožen. Vratimo se sada na crtani: osim što nas je Piksar u oba dela filma na zanimljiv i kreativan način upoznao sa lepotom i biodiverzitetom grebena, u pojedinim trenucima se provlače i značajne poruke o negativnom uticaju čoveka na živi svet u morima i okeanima.
Zanimljivo je i to da se mnoge istinite informacije o podvodnom svetu provlače kroz čitav film. To je na primer informacija o podvodnim strujama, ili činjenica da bela ajkula zaista ima zube raspoređene u nekoliko redova, baš kao što je u crtaću i predstavljena.
7. Nebesa (Up) - 2009.
"Up" je dirljiva priča o Karlu i Eli koji, oduševljeni Anđeoskim vodopadom koji je najviši vodopad na svetu, čitavog života planiraju putovanje u Venecuelu. Međutim, novac koji ostavljaju sa strane za putovanje im uvek biva potrebniji za nešto drugo. Na kraju, Karl ostaje udovac i odlučuje da krene u ovu avanturu sam, u znak sećanja na Eli.
"Up" je priča o tome kako je samo putovanje bitnije od destinacije. To je film o svim onim stvarima koje čine život, o manjim i većim avanturama i ljudima koje volimo i sa kojima je svaki dan nova pustolovina, gde god da se nalazimo.
"Up" je film koji može i treba da nas motiviše da uradimo stvari koje želimo, da odemo na to putovanje o kojem maštamo i podseti nas da nikada nije kasno za nove avanture.
8. Zaleđeno kraljevstvo (Frozen) - 2013.
Zaleđeno kraljevstvo je bazirano na dosta mračnijoj Snežnoj kraljici, jednoj od najpoznatijih bajki danskog pisca Hansa Kristijana Andersena.
Imajući u vidu skandinavske korene originalne bajke, nimalo ne čudi što mesto u kome se dešava radnja Zaleđenog kraljevstva neverovatno podseća na Norvešku, čiji fjordovi su bili glavna inspiracija za kraljevstvo Arendel.
U filmu se i pojavljuju neke od najpoznatijih znamenitosti u zemlji, uključujući Akershus tvrđavu u Oslu, Nidaros katedralu u Trondhajmu, kao i niz šarenih kuća na doku u Bergenu.
Drugi elementi skandinavkse kulture se takođe prožimaju kroz čitav film – fjordovi, vikinški brodovi, stave crkve, termalni izvori, lutefisk. Osim toga, tvorci Zaleđenog kraljevsta su u film ubacili i neke elemente laponske kulture, poput irvasa koji vuku saonice.
9. Moana (Moana) - 2016.
Jedna od najuspešnijih Diznijevih produkcija novijeg datuma, Moana, primer je priče koja se nije previše udaljila od svojih istorijskih korena. Film je zasnovan na kombinovanju drevnih mitologija sa prostora Havaja, Tahitija, Samoe, Tonge i Polinezije.
Moana je omaž polinežanskim veštinama plovidbe, najverovatnije inspirisana pravim žiteljima Samoe, ostrvske države koje nosi nadimak Ostrvo navigacije. Ipak, režiseri Moane su nakon obilaska regiona odlučili da izmisle Motunui, ostrvo u Polineziji, i iskoriste elemente tradicija većine polinežanskih naroda.
10. Koko (Coco) - 2017.
Dan mrtvih je jedan od najvažnijih meksičkih praznika koji se slavi širom zemlje u čast pokojnika. Meksikanci, naime, veruju da je ovaj praznik jedini dan u toku godine kada se mrtvi vraćaju u svet živih. Dan mrtvih je pre svega bitan zato što u Meksiku postoji verovanje u tri smrti: prva je fizička, odnosno smrt tela. Druga je kada se telo sahrani, vraćajući se na taj način prirodi. Treća je kada se osobe više niko među živima ne seća. Dan mrtvih odlaže tu treću, finalnu smrt.
Koko je Piksarov film inspirisan Danom mrtvih koji gledaoce ne prenosi samo u Meksiko tokom ovog praznika već direktno i u Zemlju mrtvih. Možda ovo zvuči previše morbidno za dečiji film, ali Koko je zapravo priča o tome kako se smrt doživljava u drugoj kulturi i kako treba da cenimo svoje najbliže, mrtve jednako kao i žive.
Iako je radnja i ovog animiranog filma smeštena u izmišljenom gradu Santa Sesilia u Meksiku, Coco-ov režiser, Lee Unkrich, otkrio je da je Santa Fe de la Laguna u Mičoakanu bila ključna inspiracija za njegovo izmišljeno meksičko selo.
Ovaj živahan gradić od samo 5.000 stanovnika ima veličinu i izgled sličan Santa Sesiliji. Takođe, održava impresivne proslave Dana mrtvih, a zidovi su ukrašeni istom crveno-belom šemom boja.